Uprkos tome što nije dovoljno poznat, kanjon Mrtvice skreće pažnju na sebe i zavređuje epitet jednog od najljepših kanjona Evrope.
Mrtvica je snažna planinska rijeka duga oko 10 km, stiješnjena liticama istoimenog kanjona dubokog oko 1250 m što ga svrstava na drugo mjesto, odmah iza Tare.Voda je cjelim tokom potpuno čista i pitka, naizmjenično se smjenjuju modro i tamno-zelena boja a na nekim mjestima, u brzacima gdje pjenuša djeluje potpuno nestvarno. Na početku Mrtvica je tiha i mirna, ali što se duže zalazi u njen kanjon postaje sve bučnija, a na pola rječnog toka, priroda je za one, koji dođu do tog mjesta, napravila prelijepu plažu sakrivenu u šumi. Rijeka je sakrivena između Moračkih planina, isprepletana mnoštvom pjenušavih bukova i izvora i njenu ljepotu je veoma teško opisati. Jednostavno, mora se doživjeti.
Na prvom kilometru uzvodno je Zeleni vir. Na tom mjestu, crnogorski knjaz Danilo Petrović u znak sjećanja na majku Krstinju 1858. godine podigao je kameni most.
Mističnu notu ovoj destinaciji daje Kapija želja. “Ovdje vila sa Maganika ispunjava želje. Da bi se želja ispunila potrebno je na ovom mjestu, uz jaku želju, u punoj tišini, baciti kamen. Pri tom želja mora biti čista i ne smije biti na štetu drugoga, jer će se u suprotnom vratiti nesrećom”, uputstvo je koje se može pročitati na tabli pored Kapije želja.
Od brojnih izvora koji se duž rijeke mogu sresti, kao što su Jama, Zvona ili Rikavac, posebno su atraktivni Bijeli Nerini, koji se u vidu pjenušavih slapova i mlazeva ulivaju u Mrtvicu. Pretpostavlja se da su ime Bijeli Nerini dobili zbog huke koju prave i ljeti i zimi prelamajući se niz kamene stijene.
