Tara je najduža rijeka u Crnoj Gori, duga 144 km. Tara nastaje ispod Komova, od rijeka Opasnice i Veruše i otapanja snijega i sezonskih kiša, a sa Pivom od Šćepan polja, u blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom, gradi Drinu. Tara je usekla jednu od najvećih kanjonskih klisura u svetu, dugu 78 km, okomito strmih stranica visine preko 1300 metara, što Kanjon Tare čini najdubljim u Evropi.

Pod zaštitom UNESCO-a od 1977. godine, Kanjon Tare je jedna od 25 najznačajnijih svjetskih prirodnih znamenitosti, dostupna planinarima i bajkerima. Tara je toliko čista rijeka da iz nje možete piti vodu. Čitavim tokom Tara prima velike količine vode sa brojnih izvora i stvara vodopade i kaskade nesvakidašnje ljepote, čiji huk se čuje sa vrhova kanjona. Na toku Tare se nalaze stjenovite i šljunkovite terase, uokvirene gustom borovom šumom, pješčane plaže, visoke stijene i više od 80 velikih pećina. Svojom najvećom dubinom od 1300 metara, Kanjon Tare je drugi najdublji kanjon na svijetu, posle Grand Kanjona. Sa omiljenih vidikovaca, kao što je Čurevac, visine 1625 metara se pruža veličanstven pogled na Durmitor, sa jedne strane, dok se na drugoj strani krivudava smaragdno zelena Tara probija između stjenovitih vrhova i sivkasto grafitnih stijena.

Most na Đurđevića Tari u Crnoj Gori je najviši most u Evropi. Izuzetno graditeljsko djelo savremene arhitekture, simbol i neizostavna veduta kanjona rijeke Tare je grandiozni most na Đurđevića Tari, između sela Budečevica i Trešnjica. Veliki betonsko lučni most projektovao je jedan od najvećih građevinskih stručnjaka Kraljevine Jugoslavije, ing. Mijat S. Trojanović. Građen je 1938/40. godine. Kada je dovršen, most na Đurđevića Tari je bio najveći drumski most od armiranog betona u Evropi i jedan od nekoliko najvećih i najljepših saobraćajnih objekata ove vrste u svijetu. Svojom snažnom petolučnom konstrukcijom, od koje je glavni luk raspona 116 metara, veličanstveni most na Đurđevića Tari se uzdiže nad kanjonom dubokim preko 150 metara. U vrijeme Drugog svjetskog rata, 1942. godine, da bi spriječili prelazak neprijateljskih jedinica u Crnu Goru, partizani su srušili jedan luk mosta na Đurđevića Tari. Zadatak je izveo građevinski inženjer Lazar Jauković, koji je učestvovao u izgradnji mosta. Tada je srušena konstrukcija poslednjeg malog lučnog otvora u dužini od 44 metara, dok su ostali djelovi mosta ostali neoštećeni. Jaukovića su Italijani uhvatili i streljali na odsečini mosta. Narod durmitorskog kraja, u znak sjećanja na njegovo herojsko djelo, podigao mu je spomenik u blizini mosta, gdje je i sahranjen. Posle oslobođenja, Most na Đurđevića Tari je saniran i svečano pušten u saobraćaj 1946. godine.

Kanjonom Tare se, u periodu od maja do oktobra, organizuje vrhunsko avanturističko splavarenje, od umjerenih do divljih dionica, koje predstavlja izuzetno zadovoljstvo ljubiteljima ekstremnih sportova i onima koji su željni uzbuđenja. Kanjon Tare je dio rute splavarenja, koji u jednom danu, od Brstanovića do Šćepan Polja, dužine od 18 km traje 2 do 3 sata. Ovaj dio kanjona Tare ima najveći visinski pad, kao i najkraću rutu, sa 21 od 50 brzaka, u ovom kratkom dijelu toka rijeke. Brzaci su u Brstanovićima, Pećinama, kao i veoma opasni brzaci Ćelije i Vjenovački brzaci. Rafting i kayaking su aktivnosti na rijeci Tari, sa turističkom rutom dugom oko 60 km, na raznovrsnim plovilima – splavovima, kajacima i čamcima na naduvavanje. Sportski ribolov je dozvoljen u nekim delovima toka rijeke Tare.

U zaseoku Luke, u Đurđevića Tari, oko kilometar nizvodno od velikog mosta se nalazi manastir Svetog arhangela Mihaila iz 14. veka. Nekada je u ovom manastiru postojala prepisivačka škola, odakle su mnoge pravoslavne svetinje snabdevane bogoslužbenim knjigama. Tu je i manastir Dovolja, iz 15. veka, sa crkvom Uspenja Presvete Bogorodice. Oba manastira su obnovljena i posetiocima Durmitora i Kanjona Tare omogućavaju zanimljive duhovne doživljaje.