Torna (Babin, Babji zub), 2.277 mnm, Sinjavina
Početak staze: 1.185 mnm, Gornje Lipovo (Klisura), sa puta Kolašin–Vratlo.
Cilj: Torna-Babin, Babji zub vrh (2.277 mnm).
Visinska razlika: 1.092 m + 50 m denivelacija na stazi.
Težina staze: teška (I).
Dužina staze: 5,4 km.
Vrijeme potrebno za uspon: 3 h 30 min.
Voda na stazi: nema. Voda postoji u naselju Lipovska Bistrica.
Opasnosti na stazi: Na zapadnoj strani završnog dijela uspona, nakon prolaska prevoja Sto (Lokvice), postoji manji eksponirani brijeg na stazi. Vršni dio staze je dosta eksponiran, pa je za prolaz potrebna dodatna opreznost. Neposredno prije vrha prolazi se vrlo strmom travnato-kamenom padinom gdje postoji opasnost od odronjavanja kamenja, posebno pri kretanju u grupi. Potreban je oprez zbog mogućeg klizanja, naročito u lošim vremenskim uslovima. Opasnost može izazvati i nagla promjena vremena.
Markacija: ima.
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: postoji.
Kondiciona spremnost: visoka.
Najpovoljniji period za uspon: ljeto.
Torna, Babin ili Babji zub (2.277 mnm) je najviši vrh planine Sinjavine. Iz centra Kolašina do početka staze vodi asfaltni put dužine 13,9 km. Nakon oko 2 km vožnje magistralnim putem Kolašin–Mojkovac–Bijelo Polje, dolazi se do raskrsnice u mjestu Bakovići, gdje se skreće ulijevo na asfaltni lokalni put koji vodi u pravcu sela Lipovo.
Staza počinje sa raskrsnice u naselju Gornje Lipovo na kojoj se sa puta Kolašin-Vratlo- lijevo odvaja makadamski put. Staza prati pomenuti put oko 400 m, do zadnje kuće u zaseoku a zatim nastavlja šumskim putem sljedećih oko 1,3 km, najvećom dužinom kroz šumu, do loka- liteta Katunina. Prolaskom kroz visoku šumu staza izlazi na travnate goleti a potom ulazi u strmo prostrano ledničko korito, prekriveno sip- arom, kojim se serpentinski penje narednih oko 700 m do prevoja. Po prelasku prevoja sljedećih oko 1,2 km staza blago naviše, presijeca jugozapadnu padinu Torne, u početku pretežno travnatim terenom a kasnije siparom.
Slijedi završni uspon dug oko 600 m koji pravo naviše ide južnom pa- dinom Torne. Ta dionica staze je najteža i najzahtjevnija jer je prilično strma i na njoj se savlađuje oko 250 mnm. Na tom dijelu staze postoji opasnost od odronjavanja kamenja prilikom kretanja u većim grupama tako da je pri prolasku te dionice staze potrebna dodatna opreznost.
Za uspon zadnjih par desetina metara, ispod samog vrha, potrebno je pomoći se i rukama. Sam vrh je kamenit, relativno male površine ali bezbjedan.
Ne preporučuje se približavanje obodu vrha , kao ni prelaženje na susjedne niže vrhove i spuštanje prema prevoju Sto (Lokvice).