Postoje mnoge pretpostavke kako je grad Kolašin dobio ime. Prema nekim podacima, pošto je za Turke ova oblast bila veoma primamljiva (razlog bolje kontrolisanosti okolnih plemena), turska vojska je tu stacionirala svoju jedinicu od 50 vojnika. Na čelu je bio „kolasija” – desetar, pa otuda ime po tom turskom činu. S druge strane, postoje mišljenja da se nakon osnivanja grada Kolašina cijelo područje na obali rijeke Tare zvalo „Kolašinovići”. Ono što sa sigurnošću možemo da tvrdimo jeste da je grad turskog porijekla.
Arheološkim istraživanjima je utvrđeno da je područje opštine Kolašin bilo naseljeno još za vrijeme bronzanog doba. U okolini Kolašina je pronađena bronzana sjekira koja datira iz perioda od 1200–800. godina prije nove ere. Kasnije je ovaj prostor naselilo ilirsko pleme Autorijati. Romanizacija Ilira je započela u III vijeku prije nove ere. Tokom VII vijeka počinje proces naseljavanja Slovena na ovim prostorima.

Au Moyen Âge, cette région appartenait à la Duklja, puis à la Serbie médiévale. Au cours du XVe siècle, les Turcs envahirent ces régions, ce qui eut une incidence sur la structure démographique de la région, alors peuplée par les tribus Morača et Rovac. La seule agglomération urbaine sur le territoire de la commune fut construite par les Turcs au milieu du XVIIe siècle, à l'emplacement du village éponyme. Selon la chronique du monastère de la Sainte-Trinité près de Pljevlja, les fortifications de la ville ont été érigées en 1651. La forteresse bénéficiait d'une position stratégique sur la route reliant Bijelo Polje à Podgorica, et sa fonction était initialement militaire. Ce n'est qu'à la fin du XVIIe et au début du XVIIIe siècle que Kolašin, outre sa fonction militaro-stratégique, a également endossé certaines fonctions économiques. C'est à cette époque que la ville a commencé à être peuplée par des artisans et des marchands. Le commerce du bétail et des produits d'origine animale était particulièrement développé. Des liens commerciaux étaient entretenus avec Podgorica et, dans une certaine mesure, avec Dubrovnik. La ville présentait des traits islamiques, car sa population se composait de nouveaux arrivants islamisés provenant des régions voisines et de Turcs.
Usljed promjena kod velikih sila, Osmanskog carstva i Austrougarske, stanovništvo je stalno davalo otpor i time pozitivno uticalo na pravoslavno stanovništvo do Bijelog Polja i Pljevalja koje je bilo pod turskom vlašću.
La défaite de l'armée turque en 1820 dans la Haute-Morača a conduit à la consolidation du pouvoir au Monténégro sous Pierre Ier. En 1858, l'armée monténégrine remporta une victoire décisive sur les Turcs à Grahovac, à la suite de quoi s'ensuivirent les combats pour Kolašin, qui causèrent d'importants ravages.
Bien que les Turcs l'aient reconstruite en 1864, la décision du Congrès de Berlin de 1878 a reconnu l'indépendance du Monténégro, étendant ainsi ses frontières et faisant de Kolašin une partie intégrante du Monténégro. Dans un avenir proche, Kolašin assumera des fonctions politiques et administratives, ce qui entraînera une augmentation de sa population.
Pendant longtemps, la région de Kolašin constituait un district et englobait également la région de Mojkovac. C'est pourquoi on l'appelait autrefois « Kolašin du Haut » et « Kolašin du Bas ».
Grad je odigrao značajnu ulogu u borbama Crne Gore u Balkanskom i Prvom svjetskom ratu, sa posebnom ulogom u Mojkovačkoj bitci 1916. godine i u kojoj je poznata uloga kolašinske brigade.
Za vrijeme II svjetskog rata ovaj kraj je dao značajan doprinos Narodno-oslobodilačkoj borbi protiv fašizma od 1941. do 1945. godine. Od novembra 1943. do avgusta 1944. godine Kolašin je imao ulogu ratne prijestonice Crne Gore. Godine 1943. u njemu biva konstituisano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke (ZAVNO), kao prvi i najviši zakonodavni organ Crne Gore. Februara 1944. održano je Drugo, a u julu Treće zasjedanje ZAVNO-a. Poslije još nekoliko okupacija i oslobođenja, grad je oslobođen 1944. godine.
Nous pouvons affirmer sans hésitation que la ville de Kolašin figure parmi les régions les plus attrayantes de notre pays.
U prilog ovoj tvrdnji ide NP „Biogradska Gora” i nezaobilazan manastir Morača koje čine neprocjenjive prirodne vrijednosti kao i kulturno – istorijsko nasljeđe. Na ovom području se nalaze i brojni kulturno – istorijski spomenici kao i spomen obilježja (turska Barutana na Vinića brdu, Spomenik studentima iz Prvog svjetskog rata, kolašinske crkve).